Postoji bezbroj teorija zašto su neke države uspješnije od drugih.
Možda je uzrok klima u sjevernim zemljama?
Ili se pak radi o superiornim kulturama, poput anglo-saksonske?
A možda su neke zemlje imale imale pristup ekspertima, te donosile bolje odluke?
Ili je ipak stvar u prirodnim resursima?
Svaku od ovih popularnih teorija je lako pobiti primjerima iz prakse.
Uzmimo za primjer Nogales, grad čija sjeverna polovica pripada SAD-u, a južna Meksiku. S obje strane granice žive građani iste nacionalnosti – Meksikanci. Kako onda objasniti da Meksikanci iz američkog dijela Nogalesa imaju tri puta veće plate od svojih rođaka i sunarodnjaka s druge strane granice?
Drugi primjer je Bocvana. Ekonomija ubrzano raste, životni standard je na evropskom nivou, dok susjedne zemlje kao što su Zimbabve ili Kongo žive u apsolutnom siromaštvu.
Šta je onda odgovor? Zašto neke zemlje propadaju, dok druge napreduju? Autori ove knjige smatraju da je odgovor u institucijama.
Ekonomisti Daron Acemoglu i James Robinson polaze od pretpostavke da je ekonomski uspjeh direktno povezan s političkim sistemom.
Snaga institucija je daleko iznad geografije, prirodnih resursa, i kulture, a sloboda je ono što donosi prosperitet.
Najbolji pokazatelji uspješnosti neke zemlje su institucije poput vladavine prava, zaštite intelektualne svojine, javnih usluga, obrazovnog sistema, te pristupa finansiranju.
Ako vladajuće elite ne grade institucije, već nastoje što više uzeti za sebe, građani ostaju bez motiva da štede, ulažu i inoviraju.
Siromašne zemlje su siromašne jer oni koji imaju moć donose odluke koje stvaraju siromaštvo.
DARON ACEMOGLU
Hoće li Kina nastaviti rasti i prestići Zapad?
Da li je Amerika već krenula u silaznu putanju?
Koji su najbolji načini za izvlačenje milijardi ljudi iz siromaštva (te zašto oslanjanje na stranu pomoć nije jedan od njih)?
Ako vas zanimaju odgovori na ova pitanja, onda je ovo zasigurno knjiga za vas.