Primijetio sam da dobar dio mojih prijatelja odlaže odluku o vakcinaciji protiv korona virusa. Pri tome se ne radi o anti-vakserima, odnosno ljudima koji imaju duboka uvjerenja protiv vakcina generalno. Štaviše, po posljednjim istraživanjima, čak 30% Evropljana oklijeva da primi vakcinu protiv COVID-19.
Smatram da je pobjeda nad COVID-om jedan od najvažnijih projekata naše generacije. Vakcine sigurno nisu savršene, ali predstavljaju najmoćnije oružje koje u ovom trenutku imamo na raspolaganju. Međutim, uzevši u obzir bombastične medijske naslove, kontradiktorne odluke političkih lidera, te generalni manjak povjerenja u institucije, mogu razumjeti sve ljude koji smatraju da nemaju dovoljno informacija da donesu tako veliku odluku. Upravo je objavljena i studija koja potvrđuje da je glavni razlog zašto se ljudi ne vakcinišu to što nemaju povjerenja u sigurnost COVID vakcina.
To me je ponukalo na pisanje ovog teksta. Kroz razgovor s prijateljima prikupio sam 13 najčešćih izvora zabrinutosti vezanih za sigurnost COVID vakcina, te se potrudio da za svaku tvrdnju pronađem odgovore iz relevantnih izvora. Full disclosure: i sam sam primio AstraZeneca vakcinu, vjerujem u benefite vakcinacije, te vjerovatno nisam u potpunosti objektivan.
Moj prirodni imunitet je dovoljno snažan da me zaštiti od težeg oblika bolesti.
Evo pojednostavljenog pojašnjenja kako funkcioniše imunološki sistem. Kada klica (virus ili bakterija) uđe u vaše tijelo, imunološka ćelija (nazovimo je izviđač) ga pronalazi, pamti i vraća se u centralnu komandu da o tome izvijesti. Na osnovu toga se mobilišu ćelije (nazovimo ih vojnici) koji kreću u borbu protiv napasnika. Međutim, za sve to je potrebno određeno vrijeme. Do trenutka kada su se vojnici napokon mobilisali, neprijatelj je već zauzeo teritorij i krenuo se širiti. U tom trenutku kreće potpuni rat i vi ćete neko vrijeme biti bolesni.
Uloga vakcine je da nauči vaše tijelo da unaprijed prepozna napasnika. Vaše tijelo će onda održavati nizak nivo antitijela (nazovimo ih specijalci) koji su posebno obučeni da se bore baš protiv tog neprijatelja i oni će konstantno biti u stanju pripravnosti. Ti specijalci zapravo predstavljaju prvu crtu odbrane. Na taj način, čim se otkrije prisustvo neprijatelja, specijalci ga mogu eliminisati prije nego što postane problem. Međutim, kvaka je u tome što tijelo ne može držati veliki broj specijalaca u punoj pripravnosti sve vrijeme.
Prilikom uobičajene izloženosti virusu, imunološki sistem vakcinisane osobe će se pobrinuti za problem. Drugim riječima, najčešće će i mali broj specijalaca će biti dovoljan da se obračuna s neprijateljom bez da to primjetite. Međutim, u slučaju veće izloženosti, recimo ako vam osoba zaražena COVID-om kihne u lice, virus će vjerovatno preplaviti prvu crtu odbrane i opet ćemo imati totalni rat. Vojnici će se mobilisati, a vi ćete osjećati simptome. To je jedan od razloga zašto vakcine ponekad ne uspiju pružiti potpunu zaštitu od zaraze.
Postoji i dosta nesporazuma kada se priča o prirodnom imunitetu, jer mnogi smatraju da se prirodni imunitet gradi detoksikacijom organizma sokovima ili korištenjem preparata na biljnoj bazi. Zapravo je prirodni imunitet onaj koji dijete dobija sa antitijelima majke (putem mlijeka ili posteljice), te imunitet koji stječemo nakon što prebolujemo zarazu. U slučaju COVID-a, cijena stjecanja imuniteta putem zaraze je jednostavno previsoka i vakcinacija predstavlja sigurniju opciju.
Mlade i zdrave osobe se ne moraju vakcinisati.
Čak i ako mladi, zdravi i u top formi, svejedno se možete zaraziti COVID-om. Vjerovatno ćete imati blage simptome, ali postoje dva ozbiljna potencijalna problema.
Kao prvo, možete prenijeti zarazu drugima koji su stariji ili su lošijeg zdravlja, čime ćete direktno ugroziti njihov život. Kao drugo, možete razviti dugoročne posljedice (long COVID), koje mogu trajati i nekoliko mjeseci.
Sigurnost vakcina nije dovoljno istestirana.
Svi se sigurno slažemo da novi lijekovi trebaju biti testirani kako bi se dokazalo da su sigurni prije nego što se puste u upotrebu. Zbog toga i postoje agencije kao što su FDA u Americi, EMA u EU ili MHRA u Velikoj Britaniji. Dok su COVID vakcine još uvijek bile u ranom stadiju testiranja, ne bih primio vakcinu da mi ju je neko ponudio. Prvo bih želio vidjeti konačne rezultate studija. Smatram to potpuno racionalnim pristupom, jer svaki novi lijek, vakcina ili tehnologija može potencijalno i naškoditi.
Problem nastaje jer se ljudi ne mogu složiti koji nivo dokaza je potreban da bi se nešto smatralo sigurnim. Generalno govoreći, nauka se uvijek bavi vjerovatnoćama, a ne definitivnim dokazima. Uvijek je otvorena mogućnost da su trenutni rezultati netačni ili da neki dio dokaza nedostaje. To je inače dobra stvar, jer navodi naučnike da imaju zdravu skepsu i preispituju zaključke svojih kolega kako bi došli do još boljih rješenja.
Međutim, čak i ako nismo 100% sigurni u nešto, to ne znači da se trebamo voditi sumnjom u svakodnevnom životu. Iako smo samo 99,99% sigurni da pušenje izaziva rak, u redu je ponašati se kao da je to činjenica i zabraniti oglašavanje duhanskih proizvoda. Iako je tehnički moguće da su naučnici pogriješili oko teorije gravitacije, sigurno nećemo zakoračiti kroz prozor sa petog sprata.
Kada su u pitanju COVID vakcine, pošto se radi o novim proizvodima, sasvim je logično da nisu testirane u onoj mjeri koliko i vakcine protiv drugih bolesti koje su trenutno na tržištu. To proizilazi iz jednostavne činjenice da su vakcine protiv drugih bolesti kao što su ospice prisutne na tržištu dugi niz godina, tako da je bilo više vremena da se napravi veći broj studija. Međutim, činjenica je i da su COVID vakcine testirane više nego bilo koja druga vakcina do sada prije nego što su puštene u upotrebu.
Svaka od trenutno dostupnih vakcina (Pfizer, AstraZeneca, Moderna, Johnson&Johnson, Sputnik V, Sinovac) je provela istraživanje u više zemalja u kojem je učestvovalo između 30.000 i 50.000 ljudi. Radi se o velikim i javno dostupnim studijama (ako vas zanima više detalja, ukucajte naziv vakcine na Google Scholar) sa velikom vjerovatnoćom uočavanja neželjenih nuspojava. Zaključak je bio da sve vakcine gotovo u potpunosti sprječavaju hospitalizaciju i teži oblik COVID-a, te da je mali broj mogućih komplikacija u poređenju sa vakcinama za druge bolesti.
Glavni razlog zašto su COVID vakcine odobrene relativno brzo jeste što je eliminisana bespotrebna birokratija, a ne zato što su neka testiranja preskočena.
Ne možemo u potpunosti vjerovati studijama.
Da li je moguće da su naučnici nešto propustili? Apsolutno, iako je vjerovatnoća za to mala. Svejedno, upravo zbog te male vjerovatnoće mnogi smatraju da je za svaki slučaj bolje izbjeći vakcinaciju.
S jedne strane, imamo vakcine koje su prošle velike, profesionalno sprovedene studije. Bazirane su na tehnologijama koje su istraživane dugi niz godina. COVID vakcine sadrže većinu istih sastojaka kao i vakcine protiv drugih bolesti koje su prošle bezbrojne testove. Sve nam to daje veliki broj razloga da vjerujemo da su vakcine sigurne, a vjerovatnoća da su opasne (samo mi to još ne znamo) je ekstremno mala.
S druge strane, znamo da je COVID jako zarazan i jako smrtan. Do sada je širom svijeta umrlo 3 miliona ljudi. U Americi, gdje imamo najbolje bolničke podatke, COVID je postao ubjedljivo najveći uzročnik smrti. Neki će reći da COVID ubije samo 1 od 100 zaraženih osoba. Kao prvo, s obzirom na to da je COVID jako zarazan, i 1% smrtnosti znači da će umrijeti desetine miliona ljudi. Kao drugo, COVID izaziva veliki broj negativnih posljedica koje vas neće ubiti, ali će otežati život. Kao treće, COVID stvara velike probleme za ekonomiju, što dovodi do gubitka poslova, pada životnog standarda i sve raširenijih psihičkih problema.
U oba slučaja imamo rizik. Razlika je u tome što je rizik neuzimanja vakcine jako visok, dok je rizik neželjenih pojava koje su nekako promakle naučnicima jako nizak.
Još uvijek ne postoje dugoročne studije o efektima vakcinacije.
Čak i ako studija traje 10, 20 ili 30 godina, uvijek postoji mogućnost da će se neki negativni efekat pojaviti tek nakon završetka studije. Neki će zbog toga reći da pošto ne znamo sa sigurnošću da neće biti negativnih efekata za 30 godina, bolje je da za svaki slučaj pretpostavimo da će ih biti.
Međutim, trenutno nemamo nijedan razlog na osnovu kojeg možemo zaključiti da će za 30 godina biti negativnih posljedica. S druge strane, imamo pregršt dokaza da vakcine imaju niz benefita, te da je rizik nevakcinacije mnogo veći od rizika vakcinacije. Također, svaki dan viđamo sve više primjera gdje pacijenti koji su prebolovali COVID razviju i trajne komplikacije.
Razmislimo na trenutak šta ima veću vjerovatnoću da uzrokuje dugoročne negativne posljedice. S jedne strane imamo vakcine koje su temeljito istestirane i koje jednostavno stimulišu naš imunološki sistem, te ga pripremaju da se bori protiv jednog konkretnog patogena. S druge strane, imamo smrtonosni virus koji pokreće citokinsku oluju i koji dokazano uzrokuje ozbiljne probleme za srce, pluća i druge organe.
Postoji mnogo doktora i naučnika koji se ne žele vakcinisati.
Koliko god neka teorija zvučala ludo, uvijek ćete pronaći nekog doktora nauka ili ljekara koji će je podržati. Tako imate profesore fizike koji tvrde da gravitacija ne postoji, kao i ljekare koji smatraju da pušenje ne izaziva rak. Međutim, bilo bi apsurdno reći da “mnogo doktora tvrdi da pušenje ne izaziva rak, stoga je pušenje sigurno”.
Činjenica je da ubjedljiva većina doktora i naučnika podržava vakcinaciju. Za razliku od ostalih mjera za borbu protiv COVID-a kao što su lockdowni, nužnost vakcinacije je nešto oko čega se doktori i naučnici mogu složiti.
Vakcine nisu 100% efektivne.
Pojasevi u automobilu, zračni jastuci, dječje sjedalice, kacige, padobrani, kreme za sunce ili kontracepcijska sredstva također nisu 100% efektivni. Međutim, činjenica da nešto nije 100% efektivno ne znači da to ne trebamo koristiti.
Cilj vakcina je sprječavanje težeg oblika bolesti i hospitalizacije. Sve trenutno dostupne vakcine su u tome iznimno uspješne.
Istina je da vakcina neće u potpunosti spriječiti rizik infekcije ili rizik da ćete prenijeti bolest nekom drugom. Ipak, nedavna američka studija na 4.000 učesnika koji su testirani svake sedmice tokom tri mjeseca je pokazala da vakcinisani ljudi nisu prenosili virus drugima, niti su imali simptome bolesti. Također, preliminarni podaci u Izraelu (zemlji u kojoj je najveći procenat stanovništva vakcinisan) su pokazali čak 94% smanjenja bolesti sa simptomima kod ljudi koji su primili obje doze vakcine.
Čak i ako ste zaraženi virusom, ukoliko ste vakcinisani i nemate simptome, jako je mala šansa da ćete zaraziti druge ljude. Za nekoliko mjeseci ćemo o tome imati mnogo preciznije podatke.
AstraZeneca je efektivna samo 76%, pa je bolje pričekati neku drugu vakcinu.
Tačno je da je AstraZeneca vakcina u studijama pokazala manji stepen efektivnosti (76%) u odnosu na Pfizer (95%) ili Modernu (94%). Međutim, isto tako je tačno da taj broj uopšte nije najvažniji pokazatelj da li je vakcina uspješna. Također, iako na prvu to ne zvuči logično, efektivnost od 76% ne znači da će AstraZeneca pružiti slabiji stepen zaštite od Pfizera.
Nedavno je gradonačelnik Detroita odbio 6.000 doza Johnson&Johnson vakcine za svoje sugrađane. Vodio se podatkom da je studija pokazala da J&J ima stepen efektivnosti od 66%, te je umjesto njega želio Pfizer ili Modernu. Ako posmatrate samo taj pokazatelj, vjerovatno ćete pomisliti da je J&J inferioran proizvod. Međutim, video u prilogu pruža odlično objašnjenje zašto se ne može porediti efektivnost različitih vakcina. Ukratko, studije za različite vakcine su rađene u različitim vremenskim periodima, u različitim zemljama, sa različitim sojevima virusa i sa različitom stopom izloženosti virusu.
Dobra vijest je da su sve vakcine iznimno i podjednako efektivne u sprječavanju virusa da izazove ozbiljne simptome, hospitalizaciju ili smrt. Nakon što je dobio pojašenjenje, i gradonačelnik Detroita se predomislio i bio je sretan što može primiti J&J vakcinu.
Vakcina pruža samo kratkoročni imunitet jer će antitijela vremenom nestati.
Istina je da količina antitijela vremenom opada, kako u slučaju prirodno stečenog imuniteta, tako i u slučaju vakcinacije. Još uvijek nema dovoljno studija kako bismo preciznije mogli reći koliko će antitijela trajati.
Međutim, treba biti oprezan kada se tumače rezultati mjerenja antitijela. Često se desi da i nakon vakcinacije nalaz krvi ne detektuje prisustvo antitijela. Jedan od razloga može biti da test mjeri antitijela protiv N proteina (nukleokapsid virusa), ali ona neće biti detektovana ako ste vakcinisani AstraZeneca vakcinom. Radi se o tome da je AstraZeneca vakcina bazirana na S proteinu (spike), pa stoga ni antitijela koja su proizvedena protiv S proteina neće biti dekektovana.
Čak i u slučaju da nemate bilo kakva antitijela, to ne znači da vaš organizam nije zaštićen. Antitijela su samo jedan od mehanizama odbrane koji naš imunološki sistem koristi. Postoji još jedna crta odbrane, a to su memorijske ćelije (T i B ćelije) koje pomažu organizmu da stvori pamćenje na virus. T-ćelije kod pacijenata koji su prebolovali SARS (inače bolest najsličniju COVID-u) 2003. godine su bile reaktivne i 6 godina nakon zaraze, iako ti pacijenti nisu imali antitijela. T-ćelije su kod istih pacijenata reagovale i na koronavirus čak 17 godina kasnije.
Lako mjerenje antitijela u krvi i teži pristup informacijama o memorijskim T i B ćelijama su doprinijeli pogrešnom mišljenju da su antitijela jedini mehanizam stečenog imunološkog sistema.
Vakcina neće moći pružiti zaštitu protiv novih sojeva virusa.
Tačno je da vakcine imaju manju efikasnost protiv južnoafričkog soja koronavirusa. Realno je očekivati da će virus nastaviti mutirati i da ćemo se nastaviti suočavati sa novim sojevima.
Srećom, većina proizvođača vakcina već razvija revakcine (booster shots) uz čiju pomoć će se antitijela obnoviti, te prilagoditi novim sojevima virusa. Neki će ipak svejedno reći da se ne vrijedi vakcinisati jer će ionako za neko vrijeme biti potrebna revakcinacija. To meni zvuči kao kada bismo rekli da ne vrijedi mijenjati ulje u autu kako bi motor trajao duže, jer ćemo ga ionako nakon nekog vremena morati ponovo mijenjati.
AstraZeneca vakcina je previše opasna jer izaziva krvne ugruške.
EMA, tijelo koje se bavi regulisanjem lijekova na nivou EU, je upravo objavila da su krvni ugrušci izuzetno rijetka nuspojava AstraZeneca vakcine. EMA je do 4. aprila zaprimila izvještaje o 169 slučajeva rijetkih krvnih ugrušaka na 34 miliona primljenih doza u Evropi. Dakle, tačno je da postoji jako mala vjerovatnoća da će se desiti jako opasne nuspojave.
Međutim, EMA je u istom saopštenju također potvrdila da AstraZeneca nudi visok stepen zaštite protiv ozbiljnih posljedica COVID-a, te da su benefiti i dalje daleko veći od rizika. Očekuje se da će većina država nastaviti koristiti ovu vakcinu. Naravno, moguće je da će se pojedini političari u strahu od gubitka glasova voditi devizom ‘bolje spriječiti nego liječiti’ i obustaviti vakcinaciju, iako će zaraza COVID-om izazvati mnogo više smrti od nuspojava.
Inače, AstraZeneca ima veliku prednost nad drugim vakcinama zbog činjenice da se može čuvati i transportovati na temperaturi običnog frižidera, dok Pfizer i Moderna zahtijevaju temperature od -70 i -20 stepeni Celzijusa. To znači da je mnogo manji rizik da se prekine hladni lanac i da se vakcina pokvari.
Vakcina će izazvati zarazu COVID-om.
Nijedna od dostupnih vakcina ne sadrži živi SARS-CoV-2 virus (poznatiji kao koronavirus), te samim tim zaraza COVID-om usljed vakcinacije nije ni teoretski moguća.
Istina je da kineski Sinovac sadrži mrtvi koronavirus, ali je on potpuno bezopasan.
Iako mnogi tvrde da je ruski Sputnik-V napravljen na starinski način sa umrtvljenim virusom, istina je da se radi o adenovirusnoj vakcini, te da funkcioniše na isti način kao i AstraZeneca i Johnson&Johnson.
Normalno je da će se nakon vakcinacije pojaviti blagi simptomi poput glavobolje, umora ili povišene temperature. Međutim, ne radi se o simptomima COVID-a, već je to znak da tijelo dobro reaguje na vakcinu, te da se dešava imunološki odgovor.
Vakcina će izmijeniti moju DNK.
Istina je da i Pfizer i Moderna vakcine sadrže mRNK, djelić genetskog koda čija je uloga da nauči naše ćelije da proizvode protein koji će pokrenuti imunološki odgovor. Međutim, mRNK iz COVID vakcine ne ulazi u jedro ćelije, gdje se nalazi naša DNK. To znači da mRNK ne može ni na koji način utjecati na našu DNK.
Zaključak: ako imate sreću da živite u državi gdje se možete uzeti bilo koju od trenutno dostupnih vakcina, te ako nemate alergiju ili hroničnu bolest zbog koje bi doktori preporučili da se ne vakcinišete, učinite to odmah. Tako ćete pomoći i sebi i drugima.