Vozdra raja!
Preporuke za radoznale vam svakog drugog četvrtka donose četiri lične preporuke: knjige, inspirativni članci i podcasti, korisne aplikacije i gadgeti, pozitivne vijesti, dokumentarci, testovi, društvene igre, life hacks, te sve ono što danas još ne znamo, ali ćemo radoznalošću saznati!
Danas možete čitati:
- zašto su Evropljani kolonizovali druge kontinente (a ne obrnuto),
- kako predviđati buduće događaje,
- zbog čega trebamo pričati o promjeni izbornih sistema,
- kako započeti razgovor, a da to nije ‘kako si’.
KNJIGA
Kratka historija civilizacije
Guns, Germs, and Steel | Sva naša oružja (Jared Diamond)
Zašto su Evropljani kolonizovali druge kontinente, a ne obrnuto?
Španski konkvistador Francisco Pizaro je sa samo 200 vojnika pokorio carstvo Inka čija je vojska brojila 80.000 ljudi.
Kako je to bilo moguće? I zašto se nije desilo obrnuto – da Inke “otkriju” Evropu?
Neki to i dalje objašnjavaju teorijama koje bi se u današnjem kontekstu mogle nazvati rasističkim: da su Evropljani bili intelektualno, moralno ili čak genetski superiorniji.
Međutim, Jared Diamond smatra da se razlike u tehnologiji različitih civilizacija uzrokovane prvenstveno geografijom i životnom sredinom.
Drugim riječima, stanovnicima Evrope i Azije su podijeljene bolje karte.
Imali su sve preduslove da ranije razviju poljoprivredu, što je dalje dovelo do rasta populacije.
Pošto se hrana po prvi put mogla uzgajati (a ne loviti ili sakupljati), neki članovi društva su se mogli specijalizovati i za druge stvari, kao što su izrada oruđa i oružja.
Zbog udomaćivanja velikog broja životinja, vremenom su izgradili i bolji imunitet na smrtonosne bolesti.
Geografija nam daje i odgovor na pitanje: zašto Kina nije otkrila Ameriku prije Evrope, iako je imala naprednije brodove?
Kina je zbog nedostatka prirodnih prepreka i umjerene klime postala prva centralizovana država svijeta.
S druge strane, Evropa je uvijek bila politički fragmentirana, pa čak ni Rimsko carstvo na svom vrhuncu nije kontrolisalo više od pola evropske teritorije.
Prije nego što je dobio pristanak španske kraljice i kralja da finansiraju njegovu ekspediciju, Cristoforo Colombo je odbijen od čak četiri druga evropska vladara.
S druge strane, u Kini se pitala samo jedna osoba – car, a on nije bio zainteresovan za ekspanziju.
A ako i vas zanimaju ovakve priče iz naše prošlosti, onda pročitajte Sva naša oružja ili pogledajte dokumentarac koji je National Geographic napravio prema knjizi.
LIFE HACK
10 pravila predviđanja
Bilo da se radi o virusima, političkim dešavanjima ili finansijskim tržištima, mediji su preplavljeni ekspertima.
A eksperti su vračevi modernog doba, jer se od njih očekuje da predvide budućnost.
Naravno, sa tolikim brojem eksperata, za očekivati je i veliki broj različitih prognoza.
To znači da je dobro imati vlastite principe koji će nam pomoći da sami odredimo kolika je vjerovatnoća da će se nešto desiti.
Joachim Clement je napisao odličan članak u kojem je predstavio 10 pravila kojih se treba pridržavati prilikom prognoziranja.
Ova pravila su podjednako korisna i kada pravite vlastite prognoze i kada ocjenjujete tuđa predviđanja.
Preporučujem da pročitate cijeli članak, a za one u žurbi, ovo je mojih pet favorita:
- Nemojte praviti ekstremne prognoze. Najčešće ćete biti u krivu.
- Svi smo mi stvorenja navike. Ako je nešto funkcionisalo u prošlosti, ljudi će to nastaviti raditi unedogled.
- Prvi cilj političkih lidera je da ostanu na vlasti. Kada posmatramo iz te prizme, lakše je predvidjeti njihove poteze.
- Drugi cilj političkih lidera je obogatiti se. Ako ovo uparimo s prethodnim pravilom, možemo objasniti 90% njihovog ponašanja.
- Uvijek se sjetite Occamove oštrice. Najjednostavnije rješenje je najčešće i tačno. Ignorišite teorije zavjere.
PODCAST
Koji je najbolji izborni sistem?
Ljudi koji daju svoje glasove ne odlučuju o ishodu izbora. O izborima odlučuju oni koji broje glasove.
NEKI CINIK
Na našim prostorima se konstantno održavaju neki izbori.
Iako mediji posvećuju puno pažnje kandidatima, nedovoljno se priča o samom izbornom sistemu.
U svijetu se najčešće koriste dva modela odabira kandidata: proporcionalni i većinski.
U bivšim jugoslavenskim republikama proporcionalni sistem se najčešće koristi za izbor članova parlamenta, a većinski za izbor predsjednika ili gradonačelnika.
Međutim, sve je više zagovornika da se i zakonodavci biraju većinskom metodom, kao što je slučaj u Americi i V. Britaniji.
To bi značilo da bi svako mjesto u parlamentu bila posebna izborna jedinica.
Ako bi se to primijenilo u Srbiji sa 7 miliona stanovnika (i, nevjerovatno ali istinito, isto toliko registrovanih glasača), jedna izborna jedinica bi obuhvatila oko 28.000 ljudi.
Svaka stranka bi mogla predložiti po samo jednog kandidata za tu izbornu jedinicu, a pobijedio bi onaj sa relativnom većinom.
U takvoj situaciji, lična reputacija kandidata bi bila presudna, što bi i stranke natjeralo da se više potrude i privuku kvalitetnije ljude u politiku.
Ovako izabrani političari bi prvenstveno odgovarali svojim biračima, a tek onda stranci, što bi u teoriji dovelo do toga da ponekad glasaju po svom nahođenju, a ne po stranačkoj direktivi.
Naravno, većinski sistem bi imao i svoje probleme: puno glasova bi propalo, a male stranke bi vjerovatno nestale.
Međutim, profesor na beogradskom Fakultetu političkih nauka Dušan Vučićević je osmislio međurješenje koje bi iskoristilo najbolje elemente većinskog i proporcionalnog sistema.
Ako želite saznati više o tome, te zašto bi prepisivanje njemačkog izbornog modela bila greška, poslušajte njegov intervju u podcastu Talasna dužina.
POZITIVA
Kako započeti razgovor?
Kako si?
S te dvije riječi ćemo najćešće započeti većinu razgovora.
Međutim, ako niste doktor, vjerovatno ima i puno drugih stvari koje želite saznati o svom sagovorniku.
Blogerica Kat Vellos je napravila simpatičan spisak pitanja koja bi mogla dovesti do zanimljivijih razgovora u budućnosti.
Probajte!
Prije nego što odete, jedna molba. Ponekad se desi da ovaj newsletter zaluta u folder sa neželjenom poštom. Da se to ne bi desilo i vama, a ako to do sada niste napravili, jednostavno odgovorite na ovaj mail. Možete mi reći šta mislite o newsletteru, ili samo napisati ćao. To će dati instrukciju algoritmu da je ovo jedan od (rijetkih) mailova koji ne želite propustiti.
I naravno, bilo bi super da radoznalim kolegama i prijateljima proslijedite ovaj newsletter, a mogu se prijaviti putem sljedećeg linka.
Ukoliko ste propustili neko od ranijih izdanja, sve newslettere i pojedinačne preporuke možete pročitati online na zaradoznale.com.
Ponovo se čitamo za dvije sedmice!
Adnan