Zamislite da gradite kuću.
Međutim, odlučili ste se da koristite pomalo nekonvencionalan pristup. Rekli ste majstorima da imaju dvije sedmice da naprave temelj i onda nastavljaju dalje. Nema veze ako će biti loše vrijeme, ili će kasniti materijali, ili se neko od majstora neće pojaviti. Bez obzira da li su ostale šupljine ili ne, nakon dvije sedmice se završava rad na temelju i kreće sa prizemljem. Doći će inspektor, pregledati temelje, vidjeti da je urađeno 80% posla i dati ocjenu 3.
Nakon toga kreće izgradnja prvog sprata. Nakon zadatog roka od tri sedmice u kojem će majstori uraditi šta mogu, ali ne više od toga, ponovo dolazi inspektor, i daje ocjenu 2, te se kreće u izgradnju drugog sprata. Ovakvim efikasnim i inovativnim načinom rada ćete osigurati da će sve faze izgradnje završiti u zadatom vremenu. Jedini problem je što će se prije ili kasnije kuća srušiti.
Zvuči pomalo apsurdno?
Ono što je nevjerovatno i suludo je da se ovaj pristup koristi dugi niz godina u cijelom svijetu.
Samo ne u gradnji kuća, već u nečem mnogo važnijem – obrazovanju djece.
U tradicionalnim obrazovnim sistemima, učenici prvo čuju predavanje o nekoj novoj temi. Nakon toga urade zadaću. Predavanja i zadaće traju dvije do tri sedmice i onda se radi test. Na testu će neko odgovoriti na 90%, a neko na 60% pitanja. Iako se u tom trenutku jasno identifikuju šupljine, razred prelazi na narednu temu, koja će najčešće biti povezana s prethodnom oblasti. Učenici koji su imali šupljine na prošlom testu će sada proći još lošije. Kako se šupljine budu gomilale, učenici vremenom gube interes ili počnu misliti da jednostavno nisu dobri u tom predmetu.
Stvar je u tome da smo svi prošli takav sistem i da smo se toliko navikli na njega da nam više ne djeluje čudno.
Sal Khan smatra da bi stvari trebale biti drugačije postavljene. Učenici ne bi trebali prelaziti na novo gradivo dok nisu savladali prethodnu temu. Time bi se gradio i ispravan mentalitet. Ako na testu imate 20% tačnih odgovora, to ne znači da ste glupi ili netalentovani. Jednostavno trebate raditi više na tome, a to zahtijeva petlju, istrajnost i preuzimanje odgovornosti.
Svakako trebate pogledati Khanov TED Talk gdje priča o idejama za reformu obrazovanja.
Međutim, Sal Khan nije ostao samo na riječima. On je pokretač Khan Academy, besplatne online platforme za pomoć pri učenju na kojoj učenici i studenti iz cijelog svijeta provedu 200 miliona sati godišnje. Njegov naredni projekat je drugačija vrsta škole, gdje će biti pomiješani učenici različitih uzrasta, koji će u interaktivnom okruženju bez klasičnih predavanja napredovati po vlastitom tempu.
Jedino se možemo nadati da će se ovakve vrste škola jednog dana pojaviti i na našim prostorima.