Koliko ima zrna riže u vrećici od 10 kg?
Ako odete u gradski park, koliko lišća možete izbrojati na drveću?
Kada bi slon sjeo na klackalicu, koliko djece bi trebalo sjesti na drugu stranu?
Koliko novčića bi moglo stati u vašu dnevnu sobu?
Iako na prvu zvuče kao dječje mozgalice, zapravo se radi o Fermijevim problemima. Dobili su naziv po Enricu Fermiju, dobitniku Nobelove nagrade i jednom od najpoznatijih fizičara svih vremena.
Fermi je bio poznat po svojoj sposobnosti da daje ispravne procjene u situacijama kada uopšte nije imao ulazne podatke. Prilikom testiranja nuklearne bombe, Fermi je ispravno procijenio njenu snagu po tome koliko daleko je detonacija razbacala papire.
U čemu je trik? Fermi je koristio guesstimates, odnosno odokativne procjene. Iako se od vas ne može očekivati da na prvu odgovorite koliko je lišća u parku, možete pretpostaviti koliko ima stabala, koliko prosječno stablo ima grana, te koliko će listova biti na svakoj grani.
Iako će svaka od pojedinačnih pretpostavki biti pogrešna, zanimljivo je da će konačan rezultat najčešće biti približno tačan. Stvar je u tome da ćete neke pretpostavke precijeniti, a druge podcijeniti, ali će se te greške međusobno poništiti. Što imate više pretpostavki, vaša procjena će biti tačnija.
Naučnici vole koristiti odokativne procjene, jer će s malo uloženog vremena i truda dobiti procjene koje su približno tačne. Takve procjene će poslužiti kao kontrola komplikovanijim modelima.
Vodeće firme kao što su Google, McKinsey i Goldman Sachs često postavljaju ovaj tip pitanja na razgovorima za posao. Naravno da nije bitno da li će kandidati ponuditi tačan odgovor, već njihov način razmišljanja i pretpostavke koje će koristiti da bi došli do rješenja.
U svakodnevnom životu, odokativne procjene su koristan alat jer nam uz nekoliko potpitanja i pretpostavki pomažu da provjerimo neku informaciju ili jednostavno stavimo stvari u pravi kontekst.