Cilj svake firme, bez obzira koliko je fina i poštena, je da nas potrošače navede da platimo što veći iznos za njihov proizvod.
Međutim, firme očito ne mogu pitati svakog klijenta koji je maksimalan iznos koji bi bili spremni platiti.
Čak i kada bi dobili te informacije, ne bi mogli naplatiti različite cijene različitim potrošačima za isti proizvod.
Zamislite da uđete u Starbucks i vidite u meniju: capuccino za rasipnike – 3 € i capuccino za štedljive – 1 €. To jednostavno ne bi išlo.
Zbog toga kafići koriste zaobilazni pristup: topla čokolada – 2.20 €, caffe mocha – 2.75 €, veliki capuccino – 3.40 €. Iz perspektive kafića, sastojci za ove tri različite vrste kafe koštaju približno isto. Međutim, time što su ponudili donekle različite opcije, omogućili su svakom klijentu da odluči koja je maksimalna cijena koju je spreman platiti.
Druga taktika je kreativno korištenje popusta. Na primjer, Disneyland nudi popuste za ulaznice lokalnom stanovništvu. To nije iz razloga jer su lokalci siromašni, ili zbog toga što Disney želi podržati lokalnu zajednicu. Jednostavno vjeruju da će ljudi iz drugih gradova koji rijetko posjećuju biti spremni platiti skuplju kartu od ljudi koji žive u blizini.
Dok čitate Ekonomist na tajnom zadatku, imate osjećaj da nosite rendgenske naočale s kojima svakodnevne situacije vidite iz potpuno novog ugla.
Ko zaista profitira na fair-trade kafi? Zašto mafija zarađuje na hemijskim čistionama? Kako poboljšati javno zdravstvo? Zbog čega je teško kupiti dobar polovan auto? Koje je rješenje za saobraćajne gužve?
Autor Tim Harford je uspio u nemogućem: napisati knjigu o ekonomiji koja je a) zanimljiva, b) bez stručnih naziva, i c) bez i jednog jedinog grafika.
Ekonomija nije gomila prilično dosadne statistike sa skraćenicama kao što je BDP (bruto domaći proizvod).
Ekonomija govori o tome ko, šta i zašto dobija.
TIM HARFORD