Vozdra raja!
Preporuke za radoznale vam svakog drugog četvrtka pišu o zanimljivostima iz različitih oblasti: knjige, inspirativni članci i podcast epizode, korisne aplikacije i gadgeti, pozitivne vijesti, testovi, društvene igre, life hacks, te sve ono što danas još ne znamo, ali ćemo radoznalošću saznati!
U 18. broju možete čitati o tome zašto je u vremenu specijalizacije ipak dobro biti generalista, na koji način možete doći do odgovora u situacijama kada nemate podatke, kako bi obrazovanje moglo i moralo biti bolje, te zbog čega se u budućnosti nećete morati prepirati sa supružnicima oko klima uređaja.
Današnji broj ima 1.578 riječi i možete ga pročitati za 10 minuta.
KNJIGA
Range – zašto u vremenu specijalizacije ipak ima nade za generaliste
Tiger Woods je prvi put uzeo golf palicu u ruke sa deset mjeseci. Pošto još uvijek nije mogao razumjeti riječi, njegov otac, inače bivši specijalac i sportista, mu je crtao kako ispravno držati palicu. Sa dvije godine, ovo čudo od djeteta je gostovalo po svim televizijama i demonstriralo svoje vještine. Malo nakon toga je osvojio turnir za djecu do deset godina. Kada je imao četiri godine, mali Tiger je dobio radno vrijeme – tata bi ga ostavio na golf terenu u 9 i pokupio u 5. Ostatak priče znate – Woods je postao najbolji golfer svih vremena.
Priča o Tigerovom odgoju je najbolja ilustracija ideje da je ključ uspjeha u životu rana specijalizacija. Jednostavno, trebate odabrati oblast, početi što prije kako biste napravili prednost nad ostalima i intenzivno vježbati.
Ovaj trend specijalizacije je prisutan i u drugim oblastima. Kad su u pitanju šahisti, vatrogasci i hirurzi, što je veće iskustvo, to su i bolji. Malcolm Gladwell je u bestseleru Outliers popularizovao ideju da je potrebno 10.000 sati da se postane majstor u nekoj vještini.
Da li to znači da svi trebamo odabrati usku specijalizaciju, i to ne samo za sebe, već i za našu djecu?
Autor knjige Range David Epstein smatra da stvari nisu baš crno-bijele. Istina je da postoje područja gdje su pravila jasna, a obrasci se ponavljaju – poput šaha. U takvim oblastima, ponavljanje je zaista majka znanja.
Međutim, istina je i da većina stvari u životu nema jasna pravila. Iskusniji vatrogasci će bolje reagovati u 80% situacija jer su ih već vidjeli i imaju spremna rješenja, ali će se početnici bolje snaći kad su u pitanju drugačiji požari koji zahtijevaju novi pristup.
Iako će iskusni hirurzi biti prvi izbor za svakog pacijenta, američka studija je pokazala da u slučaju bola u grudima imate veće šanse za preživljavanje ukoliko glavni kardiolog nije prisutan. Jednostavno, kardiolozi su se toliko navikli da ugrađuju stentove da to rade i kada treba i kada ne treba.
Pored wunderkinda poput Woodsa ili šahovske prvakinje Judit Polgar koji su počeli vježbati od kolijevke, tu su i Roger Federer koji je trenirao sedam sportova prije nego se odlučio za tenis, kao i Ester Ledecká koja je na istim olimpijskim igrama osvojila zlato u dva različita sporta: snowboardingu i alpskom skijanju.
Epstein smatra da generalisti imaju dvije prednosti nad specijalistima. Kao prvo, generalisti se bolje snalaze u nepredvidivim situacijama, te područjima u kojima je teško uočiti obrasce i gdje broj ponavljanja ne pravi razliku – npr. jazz, urgentna medicina, tehnološka inovacija, te život u modernom dobu općenito. Kao drugo, generalisti će se okušati u više oblasti i kroz eksperimentisanje otkriti šta im najviše odgovara.
Studenti koji se umjesto specijalizacije odluče za interdisciplinarne programe će bolje razmišljati o apstraktnim problemima. Naučnici koji se bave nepovezanim područjima će proizvesti više uspješnih studija. Dobitnici Nobelove nagrade će za razliku od svojih kolega dobar dio vremena odvojiti za hobije potut glume, plesa ili mađioničarskih trikova.
Rad u modernom dobu zahtijeva transfer znanja – sposobnost primjene znanja u novim situacijama i različitim oblastima.
DAVID EPSTEIN
Pored toga što ova knjiga daje nadu svima nama koji nismo uski specijalisti, razlog zašto je treba pročitati su odlično napisane priče sa fascinantnim primjerima – zašto IQ raste iz generacije u generaciju, kako je izraelska vojska pogrešno identifikovala talente, te zbog čega ne treba vjerovati ekspertima kada rade predviđanja.
LIFE HACK
Fermijevi problemi – moć odokativnih procjena
Koliko ima zrna riže u vrećici od 10 kg?
Ako odete u gradski park, koliko lišća možete izbrojati na drveću?
Kada bi slon sjeo na klackalicu, koliko djece bi trebalo sjesti na drugu stranu?
Koliko novčića bi moglo stati u vašu dnevnu sobu?
Iako na prvu zvuče kao dječje mozgalice, zapravo se radi o Fermijevim problemima. Dobili su naziv po Enricu Fermiju, dobitniku Nobelove nagrade i jednom od najpoznatijih fizičara svih vremena.
Fermi je bio poznat po svojoj sposobnosti da daje ispravne procjene u situacijama kada uopšte nije imao ulazne podatke. Prilikom testiranja nuklearne bombe, Fermi je ispravno procijenio njenu snagu po tome koliko daleko je detonacija razbacala papire.
U čemu je trik? Fermi je koristio guesstimates, odnosno odokativne procjene. Iako se od vas ne može očekivati da na prvu odgovorite koliko je lišća u parku, možete pretpostaviti koliko ima stabala, koliko prosječno stablo ima grana, te koliko će listova biti na svakoj grani.
Iako će svaka od pojedinačnih pretpostavki biti pogrešna, zanimljivo je da će konačan rezultat najčešće biti približno tačan. Stvar je u tome da ćete neke pretpostavke precijeniti, a druge podcijeniti, ali će se te greške međusobno poništiti. Što imate više pretpostavki, vaša procjena će biti tačnija.
Naučnici vole koristiti odokativne procjene, jer će s malo uloženog vremena i truda dobiti procjene koje su približno tačne. Takve procjene će poslužiti kao kontrola komplikovanijim modelima.
Vodeće firme kao što su Google, McKinsey i Goldman Sachs često postavljaju ovaj tip pitanja na razgovorima za posao. Naravno da nije bitno da li će kandidati ponuditi tačan odgovor, već njihov način razmišljanja i pretpostavke koje će koristiti da bi došli do rješenja.
U svakodnevnom životu, odokativne procjene su koristan alat jer nam uz nekoliko potpitanja i pretpostavki pomažu da provjerimo neku informaciju ili jednostavno stavimo stvari u pravi kontekst.
INSPIRACIJA
Khan Academy – budućnost obrazovanja
Zamislite da gradite kuću.
Međutim, odlučili ste se da koristite pomalo nekonvencionalan pristup. Rekli ste majstorima da imaju dvije sedmice da naprave temelj i onda nastavljaju dalje. Nema veze ako će biti loše vrijeme, ili će kasniti materijali, ili se neko od majstora neće pojaviti. Bez obzira da li su ostale šupljine ili ne, nakon dvije sedmice se završava rad na temelju i kreće sa prizemljem. Doći će inspektor, pregledati temelje, vidjeti da je urađeno 80% posla i dati ocjenu 3.
Nakon toga kreće izgradnja prvog sprata. Nakon zadatog roka od tri sedmice u kojem će majstori uraditi šta mogu, ali ne više od toga, ponovo dolazi inspektor, i daje ocjenu 2, te se kreće u izgradnju drugog sprata. Ovakvim efikasnim i inovativnim načinom rada ćete osigurati da će sve faze izgradnje završiti u zadatom vremenu. Jedini problem je što će se prije ili kasnije kuća srušiti.
Zvuči pomalo apsurdno?
Ono što je nevjerovatno i suludo je da se ovaj pristup koristi dugi niz godina u cijelom svijetu.
Samo ne u gradnji kuća, već u nečem mnogo važnijem – obrazovanju djece.
U tradicionalnim obrazovnim sistemima, učenici prvo čuju predavanje o nekoj novoj temi. Nakon toga urade zadaću. Predavanja i zadaće traju dvije do tri sedmice i onda se radi test. Na testu će neko odgovoriti na 90%, a neko na 60% pitanja. Iako se u tom trenutku jasno identifikuju šupljine, razred prelazi na narednu temu, koja će najčešće biti povezana s prethodnom oblasti. Učenici koji su imali šupljine na prošlom testu će sada proći još lošije. Kako se šupljine budu gomilale, učenici vremenom gube interes ili počnu misliti da jednostavno nisu dobri u tom predmetu.
Stvar je u tome da smo svi prošli takav sistem i da smo se toliko navikli na njega da nam više ne djeluje čudno.
Sal Khan smatra da bi stvari trebale biti drugačije postavljene. Učenici ne bi trebali prelaziti na novo gradivo dok nisu savladali prethodnu temu. Time bi se gradio i ispravan mentalitet. Ako na testu imate 20% tačnih odgovora, to ne znači da ste glupi ili netalentovani. Jednostavno trebate raditi više na tome, a to zahtijeva petlju, istrajnost i preuzimanje odgovornosti.
Svakako trebate pogledati Khanov TED Talk gdje priča o idejama za reformu obrazovanja.
Međutim, Sal Khan nije ostao samo na riječima. On je pokretač Khan Academy, besplatne online platforme za pomoć pri učenju na kojoj učenici i studenti iz cijelog svijeta provedu 200 miliona sati godišnje. Njegov naredni projekat je drugačija vrsta škole, gdje će biti pomiješani učenici različitih uzrasta, koji će u interaktivnom okruženju bez klasičnih predavanja napredovati po vlastitom tempu.
Jedino se možemo nadati da će se ovakve vrste škola jednog dana pojaviti i na našim prostorima.
POZITIVA
Izumljena je bijela boja koja bolje hladi od klima uređaja
Naučnici su izumjeli bijelu boju koja odbija 98% sunčeve svjetlosti.
Šta to znači u praksi? Kada biste ovom bojom ofarbali krov od 100 kvadrata, snaga hlađenja bi iznosila 100 kilovata, što je jače od većine klima uređaja. Za vrijeme najvećih vrelina, ultra bijele površine bi bile 4-5 stepeni hladnije od svog okruženja.
Zašto je ovo velika stvar? Pa osim što ćemo uštedjeti na računu za struju, više površina premazanih novom bijelom bojom bi predstavljalo značajan korak u borbi protiv klimatskih promjena.
To je sve za danas!
Ako ima još neka zanimljiva tema o kojoj biste željeli čitati, pišite prijedloge na newsletter@zaradoznale.com ili pošaljite poruku na Facebooku.
I naravno, bilo bi super da vašim kolegama i prijateljima kažete za ovaj newsletter, a mogu se prijaviti putem ovog linka.
Ukoliko ste propustili neko od ranijih izdanja, možete ih pročitati online na zaradoznale.com.
Ponovo se čitamo za dvije sedmice!